| | | datum: 30. april 2007. | | piše: Lazar | | | Pre četiri hiljade godina, stanovnici jednog mirnog pustinjskog seoceta na rubu oaze verovatno se ni u snovima nisu kretali širokim ulicama otmene kamene metropole, koju će vetrovi budućnosti, na tom mestu, sagraditi i smrviti u prah. Selo je vekovima živelo u tihoj izolaciji, okruženo dalekim peščanim horizontom koji niti preti niti obećava, sve dok mudri kralj Solomon nije na svom radnom stolu raširio praznu mapu pustinje, zapitavši se kako najbrže stići od Mesopotamije do Mediterana.  | | Voz u pustinji, sa sve dinama na horizontu | Jednom primećeno, aramejsko seoce, skromno nazvano Palma (Tadmor), više nije moglo izmaći dugačkoj ruci progresa. Ostrvo zelenila u okeanu usijanog peska postalo je odmorište beskrajnih karavana koji su se, ne brojeći dane, teglili s kraja na kraj ogromnog sveta za koji niko nije bio sasvim siguran ni kako tačno izgleda, ni gde se završava. Podignute su zidine, utvrđenja, karavan-seraji, a uskoro i raskošne kuće za one koji su se obogatili od trgovine. Ulice su oivičene kolonadama korintskih stubova, grobnice ispunjene mramornim statuama svojih upokojenih stanovnika, a uskoro je stigao i prostrani amfiteatar, za rastuće kulturne potrebe sve imućnijeg stanovništva, kao i gigantski hram, zemaljska kuća vrhovnog boga koji je sve to omogućio.  | | Trijumfalna kapija na početku glavnog bulevara | Semitsko božanstvo Baal već godinama uspešno izvrdava napore brojnih istoričara, koji ne uspevaju da ga uhvate ni za glavu ni za rep (pretpostavimo da je imao rep). Veruje se da je svako od brojnih pustinjsko-skitalačkih plemena imalo svog ličnog Baala, manje ili više različitog od ostalih. Priču dodatno komplikuje Biblija, uvodeći u igru i Baal-zebuba, koji je ponekad glavom đavo, a ponekad samo njegov šegrt. Baal se zapravo zvao Hadad, ali su, za svaki slučaj, samo sveštenici smeli da izgovaraju njegovo pravo ime. Hadad je bio bog sunca, kiše, groma, plodnosti, rađanja, rastenja, opšti pozitivni princip, stvaralačka sila zahvaljujući kojoj sve nastaje, postoji i menja se. Kao njegova supruga ponekad se pominje boginja Aštarut, poznata i kao Ištar. Baal je imao tri lica: Baal Šamin (glavni Baal), Aglibol (lunarni Baal) i Malakbel (sunčani Baal).  | | Ruševine Baalovog hrama | Polovinom trećeg veka n. e., na palmirski presto dolazi Zenobia, ambiciozna arapska kraljica, koju je u istoriju ušla otvoreno izazvavši autoritet Rimskog carstva. Njena armija okupirala je rimske provincije Mestopotamiju i Siriju, a ubrzo i Egipat, tokom ratnog pohoda kojim je lično komandovala. Ponesena uspesima, Zenobia svog maloletnog sina Odenatusa proglašava za cara, čak počinje da kuje i novac sa svojim i njegovim likom. Sledeća planirana destinacija njenog osvajanja trebalo je da bude Antiohija.  | | Jedan od retkih stanovnika drevnog grada | Rimljani, nažalost, nisu imali razumevanja za ambicije mlade arapske kraljice. Kaznena ekspedicija, kojom je zapovedao sam rimski imperator, ubrzo je osvojila pustinjski grad. Zenobia je zarobljena i poslata u Rim gde je, okovana zlatnim lancima, hodala u Aurelijanovoj trijumfalnoj povorci. Priča se završava pomalo neočekivano: buntovna kraljica dobija slobodu, udaje se za rimskog senatora, i seli se u vilu nadomak grada, odakle narednih godina aktivno učestvuje u javnom i političkom životu carstva. |