|
Moooreeee! Spremili smo se da zanemarimo najezde turista i da uzivamo u moru... Kad mi stigli, a ono milina! Nema gužve, smeštaj jeftin (a pri tom sjajan, u centru neverovatno živopisnog starog grada), male stenovite plažice svuda okolo, a glavne plaže na par kilometara, sve kroz predivne parkove... Uh, baš da se čovek razgali i napiše po koji stih: Antalija, Antalija, agencija svaka viče, ponosit bi putnik rek'o: "Sta me se to mesto tiče!"
Al' zabluda to je znaj, to pravi je putnički raj!
Otkako Hadrijan kročio je tuda, po gradu nikla su svakojaka čuda: kapija i kule, tvrđava i luka, da bi sve to prigrabila otomanska ruka.
Osvanuše sokaci, divani, mehane, lepi da ti dah stane! A okolo palme i šarengrad, na putu uz more da ti bude hlad!
Limunadu usput srkneš, pa na plažu tramvajčetom trkneš. Tamo Turci na kilimu sede i u tebe znatiželjno glede.
Utom stiže sa kilima čast, voće i ručak da hasaš u slast! A po plaži svi u cipelama hode, i pomalo zaziru od velike vode!
More toplo, sunce sija, vetar ćarlija al' nam prija Antalija! | |
 | |
Antalija je prilično ogromna, sa tipičnim betonskim predgrađima i prašnjavim ulicama. Međutim, kako se približite centru, koji je smešten uz stenovitu obalu, veliki bulevari naglo počinju da se zelene, šarene zgrade i radnjice počinju da se pomaljaju i betonville se pretvara u pravi mediteranski velegrad... A onda, uz samu obalu centralni deo, od Konyaalti plaže do Ataturkove ulice, desetak kilometara sjajne plaže, pa dva kilometra jednog od najlepših parkova koje smo videli, sa sve mostovima i jezerima u kojima se brčkaju bele patke, pa veliki trgovi i ulice pod debelom palmovitom hladovinom i na kraju Kaleiči, stara rimska luka i lavirnit uličica, prepun hotela i suvenira. I ako zanemarimo dosadne trgovce koji u nama prepoznaju potencijalne žrtve za trgovačku pljačku, ovo je pravi raj za samostalna putovanja: po vrućini kupanjac, jal na stenama starog grada, uz tvrđavu, jal na ogromnoj plaži malo dalje... A kad malo za'ladi, tu je stari i novi grad dušu dao za istraživanje! Tako mi provedosmo šest dana uz gostoprimstvo hotela Sabah u centru Kaleičija, u pravoj domaćinsko-hostelsko-morskoj atmosferi. U međuvremenu smo otkrili da se u Aspendosu, obližnjem rimskom amfiteatru održava muzički festival, tako da za sitne pare dospesmo i tamo. Neobičan ugođaj, slušati Čajkovskog pod vedrim nebom turskog Mediterana, pa još u pozorištu starom cirka dve 'iljade godina!  | Konyaalti plaji |
Inače, Turci su dosta neobični primorci: papuče ovde nisu baš uobičajne na plaži, svi se promaljaju u cipelama, a o plivanju nema govora: nasmejani momci se kupaju sa šlaufovima, žene se brčkaju u plićaku... A svi veseli i opušteni! A ako oćeš da prezalogajiš nešto tu su razni kebabi, kukuruzi, đevreci, ali ribe ni od korova! Tako prođe odmor, istok zove, odosmo dalje...  | 
| Patka u Ataturkovom parku na putu za plazu | Stara antalijska dzamija i luka u sumrak |
|
Kad pišete o nekom mestu treba prvo upoznati čitaoca gde se to mesto nalazi.
1. Država
2. Oblast
3. Grad
4. Auto ili neka druga karta
Pa tek posle stihovi, priče i ostalo.
Ja volim da putujem ali prvo i osnovno je da odmah vidim gde se to nalzi.
Ovo je dobronamerna kritika.
Uzivam, pardoniram, Ficko & ja uzivamo citajuci vas putopis! Ha ha ha!!!
Samo napred, uzivajte u ostatku avanture!
Kiss
puno pozdrava narode
Tako da je ovo peto, ponovljeno izdanje, mashalaah