|
|
| Početna stranica |
| Predložite izmenu |
| Forum |
| Zbivanja |
| Iskustvenik |
| Vize, Vize... |
| Stoperski Vodič |
| Destinacije |
| Od Sofije do Marice |
| Utorak, 27. Jun 2006. 04:24 | |||
|
Voz je, naravno, kasnio, pa smo u Sofiju stigli tek oko osam sati izjutra. Kad smo dodali još jedan sat zbog prelaženja u drugu vremensku zonu i izašli izvan grada da bismo lakše stopirali, bilo je već jedanaest. Prvi auto stao je istog trenutka kad smo podigli ruke u vis. Nikola, naš vozač, nas je velikom brzinom prevezao preko pola bugarske i ostavio da tražimo stop ka Svilengradu, pograničnom gradu kroz koji prolazi magistrala za istanbul.
Jedan od njih je, kad smo posle nekoliko sati neuspešnog stopiranja krenuli da se raspitujemo kako je moguće stići do nekog većeg mesta krenuo da priča sa nama na engleskom i rekao sledeću stvar: "Ok, give me your passport now, where are you from?" Na pitanje zašto želi naše pasoše, odgovor je bio: "I'm military, don't you see, green. Now, give me your passport!" I zaista, nosio je zelenu košulju, istina malo flekavu i nekako svilenkastu, ali smo rešili da se ne šalimo s vojskom, pa smo mu objasnili da smo iz Srbije, što je učinilo da njegov entuzijazam za uvid u naše pasoše naglo opadne. Rešio je da pokuša da nam proda spavanje u kući svoje babe, ali smo mi samo pokazali na podloge za vreće, pa je shvatio da nema vajde od nas i vratio se nazad u svoje dvorište.
Mi smo, otprilike u isto vreme shvatili da nema vajda od stopiranja te večeri, pošto smo pogledom ispratili još je jedan kamion koji je otišao u sumrak ka granici, bez osvrtanja na nas. Pokušali smo još da procunjamo po turskoj kamiondžijskoj mehani, držeći karton na kojem je markerom bilo ispisano "istanbul", ali sem nekoliko prijateljskih osmeha, niko od prisutnih nije izrazio želju da nas pozove u svoj kamion, a oni upitani da li idu ka Turskoj, tvrdili su da idu na sever...
Izašli smo iz mehane, pošto smo sljuštili po čaj i rešili smo da vreće rasprostremo baš tu na parkingu, malo sa strane, jer je delovalo sigurno, a i nadali smo se da će ujutru šoferi biti milosrdniji. U vreći je bilo vruće, ali udobno, meškoljio sam se nekoliko sati i sanjao da mi buba hoda po licu. Onda sam sklonio bubu s lica i uskoro zaista i zaspao...
komentari (4)
Ostavi komentar
|
Isto tako sam juche chuo da zhena u Jordanu mozhe da zaradi 10000 dinara (Jordanskih) samo za jhednu noc. Razmislite
P.S. Nemoj da vam je palo na pamet da novac drzite u kesi sa lukom!